Recenzija: Uhvati Zeca – Lana Bastašić

Moram priznati, dugo sam razmišljala kako napisati recenziju knjige “Uhvati zeca” autorice Lane Bastašić. Tokom čitanja, razmišljala sam koliko je kvalitetno napisana i da li bih ja uopće ljudima mogla predstaviti izvrsnost ove knjige obzirom da nisam književni kritičar. Pokušat ću vam predstaviti zašto biste je trebali pročitati.

Na našoj divnoj balkanskoj bookstagram zajednici (na Instagramu) sam primijetila čestitke upućeni književnici Lani Bastašić povodom osvojene nagrade Evropske unije za književnost 2020. godine. Iznenadila sam se kad sam vidjela da je izdavač knjige Buybook, a da je ja nisam pročitala. Naručila sam knjigu za rođendan i nestrpljivo iščekivala.

Knjiga o ženskom prijateljstvu

“Imaš nekoga i onda ga nemaš. I to je otprilike cijela priča.”

Uhvati zeca – Lana Bastašić, str. 7

Ne pamtim kada sam posljednji put pročitala knjigu o ženskom prijateljstvu. Ne zato što ne želim da ih čitam, već zato što ih nije mnogo ni napisano, posebno na našim prostorima. U opisu knjige sam vidjela da se radi o priči dvije (bivše) najbolje prijateljice, Sare i Lejle, ali definitivno nisam očekivala ono što me dočekalo.

Ovo je knjiga o ženskom prijateljstvu.

Ovo nije knjiga samo o ženskom prijateljstvu.

Ovo je knjiga o novom početku.

Da li je prethodni ikada završen?

Odrastanje u BiH 90-ih godina

Autorica je dio svog života provela u Banja Luci. U knjizi je predstavljeno odrastanje Sare i Lejle u tom predivnom gradu, njihove dogodovštine, druženja, ali i onaj gorki dio djetinjstva svakog djeteta koje je odrastalo 90-ih godina u Bosni i Hercegovini.

Lejla mora postati Lela. Da li će ikada ponovo pronaći j u sebi?

Sara ostaje Sara. Ostaje, u Banja Luci, iako odlazi u Dablin i pije espreso.

Armin ne ostaje. Ni ne odlazi.

Sadašnjost

Knjiga počinje jednim pozivom. Rekla bih molbom, ali ne, Lejla nikoga ne moli ni za šta. Ona očekuje bez pogovora da se Sara istog momenta spremi i dođe u Mostar. Čak iako se nisu čule ni vidjele 12 godina, a posljednji susret je završio ne tako divnim riječima.

Sara ima Majkla, ali nema zavjese. Ni Lejlu.

Da li Lejlu opće možeš imati?

Lejla ima motorolu. Ne zato što želi, već zato što mora.

Bosna

Da li znate da je u Bosni mrak čak i u 15:00 sati?

Je li to mrak u Bosni, ili mrak u Sari koji se aktivira kada god pređe granicu?

Vjerovatno zato i izbjegava da dolazi.

Sjeti se slova r na Sarinim vratima.

Rijeke. Plakata. Vrapca.

Ljeta. Posljednjeg zajedničkog odmora. Duge plave blajhane kose.

Zeca.

Sara je pobjegla iz Bosne, ali nisam sigurna da je Bosna ikada otišla iz nje.

Mora u Beč.

On je tamo.

Armin.

“Sjela sam u lokal prekoputa restorana u kojem je radila i naručila kafu. Na površini mog prekrštenog jezika skupljala su se zrna oporog taloga. Bila sam zaboravila ukus naše kafe, bosanske kafe, turske kafe, domaće kafe – kako god da su je zvali, ukus joj je bio isti. U Dablinu sam pila dupli espreso, između mene i zrna postojala je distanca, čitava mašinerija kojoj je cilj bio ubiti uspomenu na zemlju iz koje je kafa izrasla. Poznavala sam bariste, sa zidova pomodnih kafeterija visile su njihove sepija diplome otkucane skupim, dizajnerskim fontovima, sve kako bi se mom tobož prefinjenom nepcu preveo divljački jezik sirove kafe. Ali taj me je findžan u Mostaru dočekao kao ponosna pralja svoju raspuštenu ćerku što se vraća kući s igranke: posjetio me odakle sam i gdje mi je mjesto. To je bila kafa, a ne tek skupocjena razglednica iz Kolumbije.”

Uhvati Zeca – Lana Bastašić, str. 53/54

“Dešavalo mi se, tokom mojih evropskih putešestvija (kako će ih Lejla kasnije podrugljivo prekrstiti) da u ćošku nekog prodajnog centra, ili uz šipku podzemne željeznice, čujem našu riječ. “Možda”, rekao bi neki stranac, gledajući u raširenu mapu, “jesi li siguran?”, ili nešto slično. Ja bih se, u tim trenucima neugodne prepoznatljivosti, sakrila iza svog glomaznog telefona ili dnevnih novina u strahu da će me taj neki naš čovjek otkriti. Bude li samo bacio pogled na moje lice znaće da sam ga razumjela, obratiće mi se, napraviće od mene našu ženu, tamo – pred svima.

Uhvati Zeca – Lana Bastašić, str. 54

Završetak

Uhvati zeca ne završava. Ona nastavlja i ostaje u nama zauvijek.

samo sam htjela

da počnemo ispočetka

Uhvati Zeca – Lana Bastašić

Knjiga me rasula u milion molekula. Ali nisam plakala.

Zbog zeca koji ne može biti življi.

Iskrena preporuka

Molim vas, pročitajte ovu knjigu. Ne samo jer je osvojila nagradu Evropske unije za književnost, već i što sam je ja pročitala i kažem vam, jednostavno je morate pročitati…

Izdavač knjige za Bosnu i Hercegovinu je Buybook.

Možete je kupiti u njihovim knjižarama ili na web shopu: LINK (19 KM).

Čitaoci iz Hrvatske knjigu mogu kupiti na online shopu Superknjižare: LINK (90 kuna).

Ako živite u Srbiji, potražite knjigu na stranici izdavačke kuće Booka: LINK (trenutno je na akciji za: 594 RSD).

PS. Na slici na laptopu možete vidjeti film Freedom Writers. Ukoliko ga niste gledali, predlažem da obavezno pregledate. Čim sam završila sa čitanjem, on mi je naumpao.

Do narednog čitanja… 🙂

unekomdrugomživotu

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.