Recenzija: Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela

Sofi Kinsela je autorka koju vjerovatno prepoznajete po njenim bestselerima o Kupoholičarki, ili čak filmu snimljenom na osnovu knjige Tajni svijet jedne kupoholičarke koji je punio kino dvorane širom svijeta 2009. godine. Mislim da je ovo prva knjiga koja nije iz tog serijala, a kojoj sam odlučila dati priliku. Da budem iskrena, privukao me naziv. Jedva sam čekala godišnji odmor da počnem sa čitanjem.

Kome se mi dokazujemo?

Nakon pročitane knjige javlja se mnogo misli. Prva od njih je: Zašto toliko želimo da naiđemo na tuđe odobravanje? Tehnologija je toliko preokupila naše živote da se mnogi izgube u brojanju lajkova, komentara, pregleda, često za stvari koje su samo filtrirani prikaz našeg života i nemaju puno veze sa stvarnošću.

Knjiga: “Moj ne tako savršeni život” nam priča priču o Kejti-Ket koja je došla u London iz provincije kako bi slijedila svoje snove. Na prvom poslu u drugom gradu je čula tračeve kolegica, vezane za njen naglasak. Zbog toga, odlučila je promijeniti sve. Kejti je postala Ket. Svoju čičkavu kosu je peglala kako bi izgledala prefinjenije. Počela je koristiti naočale bez dioptrije da izgleda ozbiljnije. Nije spominjala odakle dolazi niti se uopće htjela uključivati u priču o temama o kojima najviše zna, kako niko ne bi shvatio da je to nekada bio njen život. Život djevojke sa sela.

Instagramičan život

“Jednoga dana moj život će stvarno izgledati kao moji postovi na Instagramu. Jednog dana.

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 73

Lijepo je pronaći utočišće u nečemu. U užurbanim velikim gradovima mnogo toga može izgledati strašno. Čak često i nedostižno za obične smrtnike. Djevojka sa velikim snovima barem može da se nada, je li tako? Zašto ne bi povremeno prikazala život koji bi željela da živi, iako drugi mogu pomisliti da ga ona živi trenutno sada? Posebno njena najbolja drugarica koja živi u Njujorku i ludo se provodi. Kejt ne želi da ona zna kakva je stvarno njena soba. Da joj stvari stoje u mreži iznad kreveta. Niti da ne može priuštiti ručak u restoranu. Do te mjere ga ne može priuštiti da bi radije uzela sendvič iz kante za smeće. Ok, nije toliko strašno kako zvuči. Sendvič je bio njen. I umotan u foliju… Zvuči li to išta manje strašno?

Čak je ni taj događaj nije mogao dovoljno slomiti, ali kada je dobila otkaz u marketing agenciji u kojoj je radila kao saradnik-istraživač, njen život više ni na Instagramu nije mogao izgledati lijepo.

“Sjednem u turski sijed na krevetu, jedem paprikaš i pokušavam da razmišljam pozitivno. Hajde, Kejti. Nije sve tako crno. Danas sam poslala hrpu prijava, to je dobro. Možda bih mogla sad da izađem na Instagram. Da okačim nešto lijepo.

Međutim, dok prelistavam fotke na svom telefonu, one kao da mi se rugaju. Koga ja foliram sa svim tim lažnim, vedrim slikama? Mislim, koga tačno foliram?

Sada mi suze nezaustavljivo teku niz lice, kao da ne mare ko će ih vidjeti. Sve moje brane pucaju. Ne možeš dovijeka govoriti sebi da je usrano stanje dobro i vjerovati u to.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 166

Maksimalno podržavam pozitivno razmišljanje i mislim da ako želimo negdje stići, trebamo se ponašati kao da smo skoro tamo. Međutim… nekada sebi trebamo priznati kakvo je realno stanje. Nekada neće biti sve dobro, i to je uredu. Zato što ćemo uz rad i trud pronaći neki drugi put i učiniti da dođemo do cilja, pa čak i zaobilaznim putem.

Povratak korijenima

Kejti se vratila na selo kako bi pomogla ocu i maćehi da pokrenu biznis. Doduše, nije da je imala nekog izbora. Divno imanje koje zove domom ili skučena sobica koja poprilično košta (kao bonus dodajmo naporne cimere? Nije teško odlučiti, zar ne?

Vratila se onome što je oduvijek bila. Kejti. Rumena, kovrđava, pjegava Kejti. Nije odustajala od svog cilja – pronaći novi posao u Londonu. Međutim, nova životna faza nije mogla započeti dok stara nije završila. Došla je u obliku njene bivše direktorice i momka koji joj je malčice slomio srce.

“Upoznala sam mnoge njegove djevojke i vidjela sam mnogo slomljenih srca. Znaš kako ga zovu? ‘Jednosmjerni Aleks’. Jer, kad jednom ode, više se ne vraća. On je kao karta za put oko svijeta u jednom pravcu; nikad ne dolazi dva puta na isto mjesto. Viđala sam pametne, inteligentne djevojke kako se nadaju i čekaju…” Ona odmahne glavom. “U dubini duše znajući da se on nikad neće vratiti.”

“Pa zašto se onda nadaju?” Ne mogu odoljeti da ne pitam.

“Zato što je u ljudskoj prirodi da se nada nemogućem.”

Ona me promoćurno pogleda. “Radiš u marketingu. Znaš da je tako.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 351

Dvije naizgled tako različite žene imaju nešto zajedičko – nesavršene živote. Nikada ne smijemo zaboraviti da svako na društvenim mrežama odlučuje koji će djelić svog života objaviti.

“Gledala sam tvoje stare postove na Instagramu“, kaže ona, a ja osjetim kako mi obrazi rumene. Nisam ništa objavljivala na svojoj Instagram stranici već mjesecima. “Tamo si predstavljala sasvim drugačiju sliku.”

“Pa.” Slegnem ramenima. “Znaš već. Takav je Instagram.

“Istina.” Ona klimne glavom. “Sve je to nabudžena predstava. Ali ne možeš da vjeruješ u sve to. Ni o sebi… ni o drugima.” Ona pogleda u mene, pa opet skrene pogled,

Razumijem šta hoće da kaže. Hoće da kaže: Zašto si vjerovala u moju predstavu kad si znala da je tvoja predstava sasvim lažna? I to je sasvim razumljivo.

Imala sam vremena da razmišljam o tome – i mislim da sam vjerovala zato što sam toliko željela da vjerujem. Željela sam da London bude prepun princeza poput Demetre, koje žive svojim savršenim kraljevskim životom.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 390

Neću puno da vam odajem, samo ću reći da je njena šefica Demetra značajno pomogla Kejti da shvati da mnogi nemaju savršene živote. Zapravo, da često nije ništa onako kako se čini. Sve je stvar percepcije. Njena simpatija joj je pomogla da shvati da iako je imao sve na pladnju, nije bilo jednostavno kako to izgleda sa strane. Svi imamo svojih briga s kojima se borimo. Najgore što neko može učiniti sebi je porediti se sa drugim ljudima i svoj život sa njihovim životima.

Ja nakon korone:

Ovaj citat mi je toliko bio simpatičan da sam ga naprosto morala zapisati. Podsjetio me na mnoge od nas koji već imaju spiskove šta žele uraditi nakon što se ova cijela situacija oko korona virusa privede kraju, a nadam se da hoće uskoro.

“Postoji li neko mjesto kuda bi željela da odeš?”

Postoji li mjesto kuda bih željela da odem?

“Čekaj malo.” Preturam po torbi. Na samom dnu je moj odavno sastavljen spisak restorana, onaj koji sam stalno nosila sa sobom.

“U bilo koji od ovih”, kažem. “Ovaj. Ili ovaj. Ili u ovaj. Ili ovaj ovdje. Možda tu? Nećemo tamo. A ovaj… hmm, nisam sigurna…”

Aleks bulji u spisak, pomalo zaprepašten, i odjednom shvatam da ovo nije tipična reakcija djevojke koju je neko pozvao na večeru.

“Ili bilo gdje., brzo se ispravljam, gužvajući spisak. “mislim, stvarno… ti izaberi. Sigurna sam da imaš mnogo dobrih ideja…”

“Đavola imam.” On se široko osmijehne. “Ti si stručnjak, ti biraj.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, 417 – 418

Zaključak

Knjiga mi se dopala. Početak je bio diskutabilan, ali sam vrlo brzo uplovila u priču u pročitala knjigu u ekspresnom roku. Ukoliko ste i vi zainteresovani za knjigu: “Moj ne tako savršeni život”, možete je kupiti na Laguna web shopu: LINK.

  • Bosna i Hercegovina: 16.50 KM
  • Srbija: 899.00 din
  • Crna Gora: 7.70 €

Do narednog čitanja… Vaša @unekomdrugomzivotu. 🙂

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.