Blog

Recenzija: Tri puta ti – Federico Moccia

Recenzija: Tri puta ti – Federico Moccia

Da li ste nekada čitali knjigu “Tri metra iznad neba” ili gledali ultrapopularni film snimljen po njoj?

Pretpostavljam da većina vas jeste! 🙂

Odmah da vam kažem, vodile su se mnoge rasprave da li je bolja Babi ili Gin. Da li je prvi dio trebao završiti onako kako je završio? Da li je drugi dio “Želim te” bio korak unazad i šok za sve ljubitelje neponovljive ljubavne priče između glavnih likova ili ipak surova realnost koja se ponovo ispostavila bolja od očekivanog? Da li je drugi dio trebao završiti onako kako je završio, već smo zavoljeli tu neustrašivu djevojku koja nije tipična uplašena i nježna dama kakve su najčešće heorine ljubavnih knjiga? Polemisala sam i ja o mnogim detaljima, meni je bila draža Gin odmah da vam kažem i bilo mi je drago što se pojavila u drugoj knjizi.

Nisam ni sanjala da ću nakon više od 10 godina od čitanja prvog i drugog dijela sasvim slučajno jednog lijepog dana u knjižari ugledati naslov “Tri puta ti”. Odmah sam je uzela sa police, prije nego sam uočila ko je pisac jer mi je izgledala poznato. Kada sam pročitala da je pisac Fecerico Moccia, u tom momentu sam bila potpuno šokirana da ja kao veliki zaljubljenik u knjige ne znam ni da postoji TREĆI DIO, a kamoli da ga mogu kupiti u knjižari u koju dolazim godinama. Objavljen je 2017. godine – tri godine sam živjela u neznanju.

Ti puta ti je objavljen u dvije knjige: Tri puta ti – Prvi dio i Tri puta ti – Drugi dio. Naravno, momentalno sam kupila oba dijela, jedva čekala da dođem kući i da počnem čitati. Radovala sam se što ću ponovo ući u živote glavnih likova, vidjeti kako su sada kao mladi i uspješni ljudi, odrasli, kao što sam odrasla i ja u odnosu na prvo čitanje kada sam se prvi put upoznala s njima.

Ova recenzija neće biti slična recenzijama koje sam pisala do sad. Razlog je jednostavan – preemotivno sam je doživjela:

Čitala sam i čitala… i plakala i plakala. Ponovo čitala i čitala… i plakala i plakala. Mama je u nekoliko navrata ušla u sobu i rekla da će mi oteti knjigu ako ne prestanem plakati. Nisam očekivala takva dešavanja u trećoj knjizi i ne sviđa mi se kako je završila. Ali to je život, loše stvari se dešavaju, a protiv ljubavi se ne može (nažalost). Nekoliko dana poslije završetka čitanja sam razmišljala da li sam pogriješila što sam uopće željela saznati šta se dešavalo u trećem dijelu. Nikada više neću biti ista nakon čitanja ovog finalnog dijela i tu se sad ništa ne može.

Ukoliko ste i vi zaljubljenici u Tri metra iznad neba, ne samo u prenapuhani film, dobro razmislite da li želite ući u svijet odraslih nama tako dragih likova i saznati šta se dešavalo dalje.

Ko voli knjige, voljet će i italijanske verzije filmova: Tre Metri Sopra il Cielo i Ho Voglia di te koji su izašli davno, još dok španska verzija nije bila ni u planu. Naravno, ja sam to sve davno pregledala (prije više od 10 godina) pa to što vam kažem da mi se filmovi baš sviđaju je samo mišljenja mene kao tinejđerke, a ne mene kao “odrasle osobe”.

Za one koji baš, baš žele znati šta se dešava, dobro razmislite da li ćete nastaviti sa čitanjem…

Jeste li sigurni?

Napomena za one koji su gledali samo film: Hugo/Ace se u knjizi zove Step.

Šest godina poslije, Babi otkriva Stepu da ima sina.

Step iznajmljuje stan u gradu za koji Gin ne zna.

Step vara Gin sa Babi.

Gin je trudna.

Step i dalje vara Gin.

Gin saznaje da ima rak i da vjerovatno neće preživjeti.

Gin to krije od Stepa jer osjeti da nešto nije uredu.

Gin rađa djevojčicu Auroru.

Step saznaje da Gin ima rak.

Gin umire.

Stepu je žao.

Step i Babi su ponovo zajedno, u kući na plaži odakle je sve počelo.

Je li vam žao što ste pročitali šta se desilo?

Da li je nekada bolje živjeti u neznanju?

Ovaj treći dio ima OSAMSTO STRANICA. Pročitala sam ih za dva dana da bi na kraju završilo tako kako je završilo. Ako bude snimljen film po ovoj knjizi, ne znam da li ću ga gledati. Bila sam tako ljuta!!! Da, znam, većini se svidjela Babi jer je tako divna, nježna, krhka – ali njeni postupci su bili užasni i ne mogu da vjerujem da bi iko normalan pored onakve Gin koja je lojalna, neustraživa, zanimljiva na kraju izabrao onu koja ga je na najgori način iskoristila samo da bi mu rekla da ga ne voli više i da se udaje z nekog drugog (u prvom dijelu – a i u drugom su imali sličnu scenu). A i on… nakon toliko godina sretnog života sa Gin, on IZNAJMLJUJE STAN i živi “podvojeni život” sa Babi. Ogorčena sam i mislim da je moj srednjoškolski ideal kojem se sam nekada težila nakon ove knjige totalno uništen!

Knjigu je prevela Čarobna knjiga (Beograd), a možete je kupiti online na njihovoj stranici: PRVI DIO (879,20 dinara) i DRUGI DIO (879,20 dinara).

Ako živite u BiH (kao ja), knjigu možete kupiti preko portala Knjiga.ba: PRVI DIO (19,50 KM) i DRUGI DIO (19,50 KM)

Ako živite u Hrvatskoj, ne znam gdje možete kupiti knjigu. Ukoliko nego od čitaoca zna, neka mi javi pa ću dodati.

Do narednog čitanja…

Recenzija: E, zabole me – Mark Manson

Recenzija: E, zabole me – Mark Manson

Znate onaj osjećaj kada jednostavno ne možete više da se trudite? Pokušavate i pokušavate, ali opet ne bude onako kako ste zamišljali da će biti. Jednog dana, osjećala sam se upravo tako. Bila je Noć knjige i tražila sam na Laguninoj stranici nove naslove za kupiti kada sam uočila naslov: “E, zabole me.” Obzirom da sam osoba kojoj je uvijek stalo i do onoga do čega treba, a i ne treba – naslov mi je izgledao primamljiv za trenutno stanje, nadala sam se da će me knjiga naučiti da me malo više boli briga. 🙂

“Decenijama nam govore kako je pozitivno razmišljanje ključ sretnog, ispunjenog i bogatog života. „E, zabole me za pozitivno razmišljanje“, kaže Mark Manson, superstar blogerske scene.”

Knjiga je podijeljena na 9 poglavlja:

  • Prvo poglavlje: Ne trudi se
  • Drugo poglavlje: Sreća je problem
  • Treće poglavlje: Nisi poseban
  • Četvrto poglavlje: Vrijednost patnje
  • Peto poglavlje: Uvijek ti biraš
  • Šesto poglavlje: Griješite u svemu (ali griješim i ja)
  • Sedmo poglavlje: Neuspjeh je put naprijed
  • Osmo poglavlje: Važno je reći „ne“
  • Deveto poglavlje: A onda umreš

Ne trudi se

Već u prvom poglavlju sam vidjela da je ova knjiga potpuno drugačija od svih drugih knjiga iz popularne psihologije koje sam pročitala. Autor nam daje razloge zbog čega ne trebamo da se trudimo. Zbog čega trebamo prihvatiti sebe onakve kakvi smo i da se zapravo iz toga mogu izroditi velike stvari.

“Evo problema: naše savremeno društvo je, preko čuda potrošačke kulture i društvenih medija u stilu: „hej, vidi kako je moj život bolji od tvog“, odgojilo čitavu generaciju ljudi koji vjeruju da ta negativna iskustva – usplahirenost, strah, grižnja savjesti i sva ostala – nimalo nisu uredu. 

Mislim, kad pogledaš odziv na svom Fejsbuku, svi se tamo provode do besvijesti. Vidi, osmero njih se vjenčalo ove sedmice. A neka šesnaestogodišnjakinja na televiziji je dobila Ferari za rođendan. Drugi klinac je upravo zaradio dvije milijarde dolara jer je smislio aplikaciju koja ti, kad ostaneš bez toalet-papira, automatski isporuči novi. 

U međuvremenu, ti si se zakucao kod kuće i koncem čistiš zube mački. Prosto nemaš kud nego da priznaš kako ti je život čak i truliji nego što si mislio.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 17

Sreća je problem

Zaključak drugog poglavlja bi bio: Sreća se postiže rješavanjem problema, a osjećanja su precijenjena. Ako bismo sve vrijeme bili sretni, ne bismo mogli napredovati, ne bismo imali za šta da se borimo. Naše nevolje nas inspirišu i tjeraju da napredujemo dalje.

„Sebe definišeš onim za šta si spreman da se boriš. Oni koji uživaju u vježbanju su ljudi koji trče triatlon i imaju isklesane trbušnjake i mogu da podignu iz benča omanju kuću. Oni koji uživaju u dugačkim radnim sedmicama i politici korporativne ljestvice su ljudi koji dosegnu njen vrh. Oni koji uživaju u nedaćama i neizvjesnosti života izgladnjelog umjetnika su upravo ti koji tako žive i stvaraju. 

Ovdje nije riječ o moći volje niti o hrabrosti. Ovo nije još jedna opomena u stilu „ko se ne namuči, ništa ne dobije“. Ovo je najjednostavniji dio života: naše borbe određuju naše uspjehe. Iz naših problema se rađa naša sreća, kao i malo bolji, malo unapređeniji problemi.

Vidi, to je beskrajna uzlazna spirala! A ako u bilo kom trenutku pomisliš kako smiješ da prestaneš da se penješ, bojim se da si propustio poentu. Užitak je u samom penjanju.

E, zabole me – Mark Manson, str. 48

Nisi poseban

Svi žele biti drugačiji od drugih. Ako smo svi drugačiji, zar onda nismo ponovo svi isti? Tolika želja za različitošću nas sputava. Trebamo prihvatiti ko smo, prihvatiti naše vrline i mane, objektivno sagledati naše sposobnosti i to iskoristiti za ostvarivanje cilja. Zabluda da možemo nešto što zapravo ne možemo nam ne pomaže dugoročno.

„Često je ova spoznaja – da vi i vaši problemi zapravo niste izuzetak po pitanju jačine ili bola – prvi i najvažniji korak ka rješavanju problema.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 63

Vrijednost patnje

Svi imamo neke patnje. Apsolutno svi. Šta možemo uraditi po tom pitanju? Možemo izabrati zbog čega želimo patiti i gdje će nas to odvesti.

“Ukoliko je patnja neizbježna, ukoliko su problemi u našem životu neminovni, ona ne treba da se pitamo kako da prekinemo patnju, već: Zbog čega patim – s kojim ciljem?” Str. 76

E, zabole me – Mark Manson, str. 76

Uvijek ti biraš

Ti biraš kakav život želiš živjeti. Da, možeš naći puno razloga zašto misliš da to nije istina, predstaviti prepreke koje ti to ne dozvoljavaju, ali to je samo izgovor. Kada sjedneš, duboko udahneš i razmisliš – ko je odgovoran zašto nisi ostvario ono što si želio? Najlakše je pronaći izgovor, a najteže prihvatiti odgovornost i ponašati se u skladu s tim.

“Što više biramo da prihvatimo odgovornost, veću moć ćemo imati nad svojim životom. Prihvatanje odgovornosti za svoje probleme stoga je prvi korak prema njihovom rješavanju.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 103

Griješite u svemu (ali griješim i ja)

Zašto biste željeli uvijek biti upravu? Različiti ljudi imaju različite stavove i svako od njih misli da je upravu. Želiš li živjeti život ili biti upravu?

“Mnogi ljudi postanu tako opsjednuti time da su „upravu“ što se tiče njihovog života, pa ga na kraju nikad i ne prožive.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 123

Neuspjeh je put naprijed

Najgore stvari koje nam se u životu dese najčešće rezultuju najradikalnijim promjenama. Odlučimo živjeti drugačije zbog toga što nam se desilo. Bol nas tjera da pronađemo smisao života i da se ponašamo onako kako bismo trebali da taj smisao i ostvarimo.

“Naše najradikalnije promjene u perspektivi često se javljaju na kraju naših najgorih trenutaka. Tek kada osjetimo snažan bol, spremni smo da sagledamo svoje vrijednosti i da preispitamo zbog čega nam se čini da su nas iznevjerile. Potrebna nam je neka vrsta egzistencijalne krize da bismo objektivno sagledali kako izvlačimo značenje života pa da onda razmislimo o promjeni kursa.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 158

Važno je reći “ne”

Ko god je gledao film “Yes, man” reći će, šta je sad ovo? Govore nam da trebamo reći da, sad nam govore da trebamo reći ne. 😀 Autor nam govori da bismo trebali odbaciti sve nevažne stvari, njima reći ne i posvetiti se onome što je zapravo i jedino bitno.

“Da, širina iskustva je vjerovatno potrebna i poželjna kada ste mladi – na kraju, morate izaći i otkriti šta vam se čini vrijednim da biste to uložili u sebe. Međutim, u dubini je zakopano zlato. Treba da ostanete posvećeni nečem i duboko zagrebete da biste došli do toga. Tako je u vezama, u karijeri, u izgradnji sjajnog životnog stila, u svemu.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 190

A onda umreš

Autoru knjige je prijatelj umro veoma mlad u nesreći na jednoj zabavi. To ga je natjeralo da život sagleda drugim očima i da se zapita šta je jedino bitno. Kakav ćemo trag ostaviti kada nas više ne bude?

“Kako će svijet biti drugačiji i bolji kad tebe nestane? Kakav ćeš trag ostaviti? Kakav uticaj si ostvario? Kažu kako leptirovo mahanje krilima u Africi može izazvati uragan na Floridi; e pa, kakve ćeš ti uragane ostaviti za sobom?“

E, zabole me – Mark Manson, str. 205

Zaključak

Potpuno drugačija knjiga iz popularne psihologije u odnosu na one koje sam do sada čitala. Imam podijeljena mišljenja o njoj:

✔️ Super je što nam neko napokon govori ono što drugi ne govore – da nam ne treba uvijek biti previše stalo, da nekad trebamo reći “hej, znaš šta – ma boli me briga” (ne samo nekome drugom, već i sebi)

✖️ S nekim dijelovima knjige se nikako ne mogu složiti, izgledalo mi je kao da govori da sebi kažemo da smo prosječni i da to prihvatimo. To apsolutno ne podržavam!

Knjigu sam kupila online na stranici Laguna: LINK (12, 70 KM).

Do narednog čitanja… 🙂 

Recenzija: Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter

Recenzija: Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter

“Glavni razlog finansijskih problema koji mori ljude jeste taj što se godinama školuju, ali ne nauče ništa o novcu. Rezultat toga je da nauče da rade za novac… ali nikad ne nauče kako da natjeraju novac da radi za njih.”

Robert Kiyosaki, autor knjige

Želite da budete bogati? Pročitajte ovu knjigu. Naučit ćete nešto o novcu što vjerovatno niste znali, dodatno saznati značaj finansijske pismenosti i ono što je najvažnije – dobiti uvid u način razmišljanja “bogatih” i “siromašnih” ljudi. Zašto sam ove dvije riječi stavila pod navodnike? Bogati otac na početku nije bio bogat – čak se i njegov sin smatrao siromašnim, ali imao je razmišljanje koje će ga dovesti (i kojega je dovelo) do bogatstva. Siromašni otac na početku knjige nije bio siromašan – bio je ugledni akademski radnik koji je imao pristojna primanja. Tek je u “trci pacova”izgubio bitku s novcem i novac je uvijek vladao njim, a ne on novcem što je i dovelo da bude predstavljen kao onaj čije savjete ne treba slušati.

Knjiga je predstavljena kroz 9 poglavlja:

  • Prvo poglavlje – Lekcija 1: Bogati ne rade za platu
  • Drugo poglavlje – Lekcija 2: Zašto je važna finansijska pismenost?
  • Treće poglavlje – Lekcija 3: Gledajte svoja posla
  • Četvrto poglavlje – Lekcija 4: Historija poreza i moći korporacija
  • Peto poglavlje – Lekcija 5: Bogati pronalaze novac
  • Šesto poglavlje – Lekcija 6: Radite za znanje – ne radite za novac
  • Sedmo poglavlje – Prevazilaženje prepreka
  • Osmo poglavlje – Početak
  • Deveto poglavlje – Želite još? Evo šta treba da uradite

Bogati ne rade za platu

“Oče, možeš li da mi kažeš kako da se obogatim?”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 27

Kada su imali 9 godina, autor knjige i njegov najbolji prijatelj nisu bili pozvani na zabavu kod školskog druga jer su bili “siromašna djeca”. Robert je odlučio da više ne želi biti siromašan i otišao je kod svog oca po savjet. Ugledni akademski radnik, u ovoj knjizi predstavljen kao siromašni otac je sinu rekao da mora naučiti kako se pravi novac.

Mike i Robert su odlučili praviti novac – ali bukvalno. Išli su od vrata do vrata u svom komšiluku i molili komšije da im daju ispražnjene olovne paste za zube (tada su još bile olovne, a ne plastične). Zbunjene komšije su čak i poticali da vode više računa o oralnoj higijeni kako bi što prije ostvarili svoj cilj. Kada su skupili dovolju količinu, njihov poduhvat je počeo – u dvorištu kuće su topili olovne paste i pravili novčiće.

Možete zamisliti zbunjenost Robertovog oca kada se vratio s posla i vidio dvoje devetogodišnjaka koji tope olovo? Srčano se nasmijao i objasnio im pojam “falsifikovanja”. Mnogo su se razočarali. 🙂 Obzirom da nije znao kako odgovoriti na njihova pitanja o novcu, uputio ih je na Majkovog oca koji nikada nije završio ni osmi razred osnovne škole, ali je pokrenuo nekoliko biznisa.

Bogati otac im je davao teške zadatke, učio ih realnim situacijama, odnosu prema novcu i upravljanju svojim osjećanjima. Naučio ih je da je važno pogledati oko sebe i tražiti prilike. Kada ugledaju jednu, ostale će pronaći vrlo lako.

“Uvijek će se u nama nalaziti osjećanja i pohlepe. Od sada pa nadalje najbitnije je da osjećanja upotrijebite u svoju korist, i to na duge staze, a ne da im jednostavno dopustite da vas vode tako što će kontrolisati vaše razmišljanje. Mnogi ljudi upotrebljavaju strah i žudnju na svoju štetu. To je početak neznanja. Većina ljudi živi jureći za platama, povišicama i sigurnim poslom, upravo zbog toga što osjeća žudnju i strah, ne pitajući se kuda ih vodi to, emocijama diktirano razmišljanje. To je kao slika magarca koji vuče kola, a gazda maše šargarepom ispred njegovog nosa. Gazda tog magarca možda i ide tamo kuda je krenuo, ali magarac kaska za iluzijom. Sutra mu slijeduje samo nova šargarepa.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 55

Zašto je važna finansijska pismenost?

Koliko ljudi znate koji nikada nemaju dovoljno novca, koliko god da zarađuju? Traže bolji posao, veću platu – kada ostvare cilj, ponovo ista priča… U ovom poglavlju ćete naučiti zašto je važna finansijska pismenost i kako vam ona može promijeniti život.

“Veliki broj ljudi ne uspijevaju da shvate da u životu nije bitno koliko novca uspiješ da zaradiš, već koliko od toga uspiješ da zadržiš. Svi smo čuli priče o dobitnicima na lutriji koji su bili siromašni, pa se obogatili, pa ponovo postali puki siromasi. Dobili su milione, ali su se vrlo brzo vratili tamo odakle su i krenuli.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 73

Gledajte svoja posla

U ovom poglavlju autor nam objašnjava da mi zapravo nikada ne radimo za sebe. Prvo radimo za poslodavca, zatim za državu (preko poreza) i na kraju za banku koja je vlasnik naše hipoteke. Trebamo naučiti “gledati svoja posla” i staviti sebe na prvo mjesto.

“Ono što većina ljudi radi jeste impulsivna kupovina na kredit, novih kola ili nečeg drugog isto tako luksuznog. Možda im je dosadno i samo žele novu igračku. Kupovina luksuza na kredit često dovodi do toga da se čovjeku taj luksuz praktično smuči jer dug postaje finansijsko opterećenje”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 122

Historija moći i poreza kompanija

Kako biste vi okarakterisali Robin Hooda? Bogati otac ga je smatrao lopovom. 🙂 Upravo ta ideja uzimanja od bogatih i davanja siromašnim i dan danas postoji, ali kao što sam napisala – to je samo ideja. U ovom poglavlju nam je predstavljeno da se to nikada, ali baš nikada neće dogoditi i da su bogati uvijek u povlaštenoj poziciji.

“Moj visoko obrazovani otac me je uvijek ohrabrivao da potražim dobar posao u jakoj korporaciji. Govorio je o vrlinama “napredovanja na korporacijskoj ljestvici sopstvenim radom”. Nije shvatao da bih, oslanjanjem isključivo na platu koju bi mi davala korporacija, bio poput dobroćudne krave spremne za mužu.

Kad sam svom bogatom ocu rekao šta mi moj siromašni otac savjetuje, samo se tiho nasmijao. “A zašto da ti ne budeš vlasnik tih ljestvica”, rekao je.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 138

Bogati pronalaze novac

Unutar svakog od nas se nalazi hrabra i smjela osoba, samo je trebamo pronaći. Kako autor navodi, ništa toliko ne umanjuje genijalnost čovjeka kao prekomijeran strah i sumnja u sebe. U stvarnom svijetu, često oni koji uspijevaju nisu pametni, nego odvažni. Slažem se da većina ljudi igra na sigurno. Nije jednostavno ni promijeniti takav način razmišljanja, ali čitanje ovakve knjige može pomoći.

Prilike se nalaze svugdje oko nas, samo ako obratimo pažnju. Autor navodi i primjere, predstavlja nam način na koji se on obogatio.

“Većina ljudi zna samo za jedno rješenje: ubijaj se od rada, štedi i pozajmljuj. Prema tome, zašto biste željeli da povećate svoju finansijsku inteligenciju? Zbog toga što želite da budete kovač svoje sreće.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 162

Radite za znanje, ne radite za novac

Što više stvari čovjek zna, bogatiji je. Nije to rekao autor, nego vam kažem ja. 😀 Ako radite kao računovođa, zašto ne biste mogli u slobodno vrijeme naučiti vještine digitalnog marketinga, vještine prodaje ili krenuti na kurs fotografije, šivanja, crtanja? Ljudi često nauče samo jednu vještinu i onda se osjećaju kao da nemaju izlaza iz situacije u kojoj se nalaze. Osjećaju da ne znaju apsolutno ništa drugo osim ono što trenutno rade.

Ima još jedna odvratna teorija menadžmenta koja glasi da “radnici rade dovoljno naporno da ne budu otpušteni, a gazde ih plaćaju taman toliko da ne daju otkaz.””

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 195

Prevazilaženje prepreka

Način na koji prihvatamo poraz određuje da li ćemo biti pobjednik ili gubitnik. Nijedan uspješan čovjek nije došao do toga gdje jeste bez nekog poraza. Trebamo ga znati iskoristiti na najbolji mogući način i situacija se može potpuno promijeniti.

“Poraz inspiriše pobjednike. Poraz parališe gubitnike.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 218

Početak

“Kada me ljudi pitaju koji je moj razlog što želim da budem bogat, to je kombinacija duboko emotivnih “želim” i “ne želim”.

Nabrojaću neke od njih. Prvo “ne želim”, jer od njih nastaju “želim”. Ne želim da cijelog života radim. Ne želim ono čemu su težili moji roditelji, siguran posao i kuću u predgrađu. Ne volim da budem ničiji službenik. Mrzio sam to što je moj otac vječito propuštao moje fudbalske utakmice jer je bio suviše zauzet svojom karijerom. Mrzio sam to što je cijelog vijeka naporno radio, a država je poslije njegove smrti uzela najveći dio onoga što je zaradio. Nije mogao ni da nam ostavi ono za šta je toliko teško radio. Bogati to ne rade tako. Oni vrijedno rade i ostave to svojoj djeci.

A sada “želim.” Želim da budem slobodan da putujem svijetom i živim onako kako mi se dopada. Želim da budem mlad dok to činim. Jednostavno, želim da budem slobodan. Želim da upravljam svojim vremenom i svojim životom. Želim da novac radi za mene.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 246, 247

Želite još? Evo šta treba da uradite?

Kraj knjige je predstavljen kroz nekoliko savjeta. Prvi od njih je: “Prestanite da radite ono što radite.” S tim bih se definitivno složila. Ako niste zadovoljni već duže vrijeme, zašto ne promijenite nešto? Ne znate šta? Počnite od onog najjednostavnijeg – ne morate odmah donijeti drastične odluke, možete početi malim koracima.

Drugi savjet je: “Tragajte za novim idejama.” Uvijek, uvijek i uvijek RAZMIŠLJAJTE. Kako često svojoj prijateljici znam reći: “Amna, u posljednje vrijeme često razmišljam….”, a ona bi na o odgovorila: “Merima, ti UVIJEK razmišljaš.” Da, istina, ali to savjetujem i vama. Tražite uvijek nove načine kako sebi unaprijediti život.

Mentoring je nevjerovatna stvar. “Nađite nekoga ko je već uradio ono što vi namjeravate da uradite.” je četvrti savjet. Najbolje bi bilo kada bi taj neko pristao da vam bude mentor, kao što je u knjizi bogati otac mentor dvojici dječaka. Da nije pristao da odvoji svoje vrijeme za njih, vjerujem da ove knjige ne bi ni bilo.

Ovaj članak završavam četvrtim savjetom: “Uzimajte časove, čitajte i pohađajte seminare.” Edukacija vam zaista može promijeniti život. Učite, učite i učite, čak i stvari za koje smatrate da vam nikada neće biti korisne. Najčešće se ispostavi da vam zatrebaju baš kada se najmanje nadate.

Knjigu Bogati otac, siromašni otac (izdavač Finesa) sam kupila u Knjižari kultura u Sarajevu (u tržnom centru Alta) za 19 KM.

  • Ukoliko živite u BiH, a želite je kupiti online, dostupna je na: LINK (21 KM)
  • Ukoliko živite u Srbiji, možete je kupiti na stranici izdavača: LINK (935 dinara, dostava je besplatna)
  • Ukoliko živite u Hrvatskoj, moguća je online kupovina na: LINK (129 kuna)

Do narednog čitanja… 🙂

Recenzija: Becoming – Michelle Obama

Recenzija: Becoming – Michelle Obama

Ukoliko niste sigurni zbog čega je Michelle Obama najomiljenija Prva dama Sjedinjenih Američkih Država, čitanje ove knjige će vam otkloniti sve nejasnoće. Ova divno napisana autobiografija je objavljena u novembru 2018. godine, skoro godinu dana nakon završetka službe Baracka i Michelle u Bijeloj kući koja im je 8 godina bila dom. Knjiga je podijeljena u tri dijela u kojima nam autorica govori o različitim životnim fazama:

  1. Becoming Me
  2. Becoming Us
  3. Becoming More

Becoming Me

U prvom dijelu knjige se upoznajemo sa djevojčicom Michelle LaVaughn Robinson koja živi u čikaškom naselju South Side sa svojim roditeljima i bratom. Porodica je živjela u malom stanu na drugom spratu kuće njene tete Robbie. Već na samom početku možemo vidjeti ljubav koja je protkana kroz svaki dio odrastanja djece Robinson, odgoj u kojem se uče samouvjerenost, hrabrost i vjera da je sve moguće. U prvom dijelu knjige Michelle otkriva da je tokom srednjoškolskog obrazovanja imala sumnju u sebe – da li je dovoljno dobra?

“My worries about high school, if they were to be cataloged, can mostly be filed under one general heading: Am I good enough?”  (str. 55)

― Michelle Obama, Becoming

Zamislite kako bi moglo uticati na osobu koja već ima sumnje u sebe kada savjetnik za odabir koledža kaže da ona nije “materijal” za Princeton na koji je silno željela ići? Mnogi bi odustali, izabrali neku drugu opciju, dodatno se razočarali ili povukli u sebe. Međutim, ne i Michelle, ona ne samo da je završila Princeton, nego i Harvard.

I'm not sure,” she said, giving me a perfunctory, patronizing smile, “that youre Princeton material.” (str. 66)

― Michelle Obama, Becoming

Kada sam pročitala taj dio knjige, momentalno sam pomislila da je imala veliku sreću što je odrastala u porodici koja je nije učinila da je njene sumnje i strahovi spriječe u ostvarenju svojih snova, već su joj bili neiscrpna podrška i motivacija. Vjerujem da su oni i razlog zbog kojeg je došla do toga gdje jeste i da bi bila situacija sasvim drugačija da nije imala podršku porodice.

Nakon završenog Princetona i Harvarda, Michelle se zaposlila u vodećoj advokatskoj kancelariji u Chicagu gdje je bila mentorica mladom stažisti Baracku Obami – čovjeku čudnog imena i iznenađujuće ugodnog glasa (kako je ona u knjizi i navela). Kasnio je na dan njihovog upoznavanja, ali njihova dugogodišnja ljubav i posvećenost pokazuju da je ipak došao u pravo vrijeme. 🙂

Becoming Us

Drugi dio knjige je posvećen odnosnu između Michelle i Baracka, razvoju njihovih karijera i dešavanjima iz tog perioda.

“One, I feel very confused about where I want my life to go. What kind of person do I want to be? How do I want to contribute to the world?

Two, I am getting very serious in my relationship with Barack and I feel that I need to get a better handle on myself.” (str. 132)

― Michelle Obama, Becoming

Ovaj citat je zapravo tekst iz njenog dnevnika koji je počela pisati nedugo nakon što je upoznala Baracka. Jedno je bilo sigurno – Michelle je bila istinski zaljubljena u svog momka koji joj je postao muž nakon dvije godine veze, ali je mrzila svoj posao. Osjećala se prazno i nezadovoljno, najviše jer je propustila znakove koji joj to pokazuju zbog velike želje za uspjehom i posvećenosti rezultatima.

Barack je imao svoje snove i ciljeve koje su nadmašili njene, zbog čega se osjećala zbunjeno i izgubljeno. U kratkom razmaku je izgubila najbolju prijateljicu s koledža koja je preminula od posljedica raka i oca koji je imao srčani udar, što je navelo da preispituje smisao života i napravi veliki zaokret u svojoj karijeri. Donijela je odluku, dala otkaz na poslu i počela raditi u državnoj službi za duplo manju platu, ali je osjećala da daje doprinos zajednici i bila je zadovoljnija nego ikada ranije.

Nakon borbe sa začečem i bračnim savjetovanjem, par je dobio predivnu djevojčicu rođenu 1998. godine, Maliu Ann Obama, a tri godine nakon toga, svijet je poželio dobrodošlicu i Natashi. Michelle nam piše o svojim razmišljanjima o prilagođavanju bračnoj stvarnosti, odgajanju djece, Barackovim brojnim odsustvima zbog građenja političke karijere i mnogim izazovima s kojima su se susreli, a najveći od njih je bila njegova kandidatura za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

“Barack was a black man in America, after all. I didn’t really think he could win.” (str. 226)

― Michelle Obama, Becoming

Zanimljivo je pročitati da ona uopće nije ni željela da se njen suprug kandiduje za predsjednika, a nakon što je on tražio i priželjkivao njenu dozvolu, odlučila je pristati jer u dubini duše nije vjerovala da on to može – ne zbog njega samog, nego zbog države u kojoj se nalaze. Barack je ipak pobijedio na predsjedničkim izborima 2008. godine, a za njegovu pobjedu je velikim dijelom zaslužna i njegova velika podrška – Michelle. Svijet se zaljubio u porodicu Obama i zahvaljujući tome, 4 godine kasnije je ponovio kandidaturu i odnio pobjedu.

Becoming more

“There is no handbook for incoming first ladies of the United States. It's not technically a job, nor is it an official government title. It comes with no salary and no spelled-out set of obligations. It's a strange kind of sidecar to the presidency, a seat that by the time I came to it had already been occupied by more than forty-three different women, each of whom had done it in her own way.” (str. 283)

― Michelle Obama, Becoming

Michelle nije ni na sekundu pomislila da će imati glamuroznu ulogu kao Prva dama. Sebi je ponavljala istu rečenicu kao mnogo puta ranije tokom odrastanja, samo što je ovaj put imala odgovor na pitanje.

“Am I good enough? Yes I am.”

― Michelle Obama, Becoming

Jasno i glasno je izražavala svoja mišljenja i stanove, pokrenula mnogobrojne projekte koji su aktivni i dan danas. Zasadila je vrt i pokrenula inicijative za zdraviju ishranu djece širom države, kreirala pograme za širenje svijesti o važnosti obrazovanja, učinila živote boljim vojnim porodicama. Za sve navedeno je koristila medije kako bi ostvarila veći efekat, a mediji su vrlo rado učestvovali u tome.

Osim projekata na kojima je radila, u ovom dijelu knjige ćete saznati o pojedinostima Bijele kuće i životu u njoj. Kako je biti majka, supruga i Prva dama u isto vrijeme, živjeti u najpopularnijoj kući u državi i biti u centru pozornosti? Detalje ćete otkriti sami čitajući knjigu. 🙂

“There’s a power in allowing yourself to be known and heard, in owning your unique story, in using your authentic voice. And there’s a grace in being willing to know and hear others. This, for me, is how we become.”

― Michelle Obama, Becoming

Još nekoliko interesantnih zapažanja…

  • Da li ste znali da je Barack Obama, prvi afroamerički predsjednik bio druga godina Harvarda kada je imao 28 godina i nije se još ni bavio politikom? Mene je ta činjenica fascinirala obzirom da se približavam tim godinama i da sam u čestim razgovorima sa prijateljicama primijetila da mnoge osjećamo isto – kao da nismo više tako mlade i da je naš životni put već određen.
  • Predsjednik države plaća namirnice iz svog vlastitog džepa. Smještaj, režije i usluge osoblja su plaćene, ali Michelle i Barack su sami plaćali ostale životne troškove. Predsjednik je jednom spomenuo da voli egzotično voće i to se našlo na svakodnevnom jeloviku. Tek prilikom evidentiranja računa su vidjeli da su neke od tih namirnica dostavljane avionom iz inostranstva i da im je cijena ne baš tako mala.
  • Zbog posla, Michelle nije uspjela posjetiti najbolju prijateljicu s koledža kada je otkrila da ima rak jer je boravila u drugoj državi. Posjetila je tek posljednji dan njenog života. Suzanne je imala samo 25 godina i oduvijek je živjela punim plućima. Michelle joj je često savjetovala da se smiri, da donese drugačije odluke, ali tog dana, bilo joj je drago što je nikada nije poslušala i što je živjela onako kako Michelle nikada nije. Nakon Suzannine smrti, Michelle je donijela radnikalne odluke i odlučila pronaći sreću i radost koju već dugo nije osjećala. Ne želim ni zamisliti kako se osjećala u tom periodu.

Dragi čitaoci, upravo svi svjedočimo da se način života ljudi na cijeloj planeti može izmjeniti u vrlo kratkom periodu. Ono na što smo smo svi navikli više nije dostupno i ne znamo kada će biti. Dok smo u karanteni, izolaciji ili samoizolaciji preispitajmo način života koji smo do sada živjeli. Da li smo zanemarili važne stvari zbog onih nevažnih? Da li posvećujemo dovoljno pažnje i ljubavi ljudima koje istinski volimo. Da li posvećujemo dovoljno pažnje sebi i da li sebe volimo? Nikada nije kasno da počnemo život ispočetka, okrenemo stranicu, napišemo novo poglavlje ili spalimo knjigu koju pišemo i napišemo potpuno novu. Kada izađemo iz karantene, izolacije i samoizolacije, kako ćemo živjeti?

Ovim završavam svoju prvu recenziju knjige. Budite mi dobro i zdravo.

Knjigu Becoming možete kupiti na Amazonu: LINK

Cijena knjige u tvrdom uvezu iznosi 19,87 dolara sa poštarinom za Bosnu i Hercegovinu. Cijena Kindle verzije knjige iznosi 11,30 dolara (možete je preuzeti odmah i čitati na Vašem laptopu, računaru ili mobitelu). Sredinom prošle godine knjiga je prevedena na Hrvatski, ali je nisam uspjela pronaći nigdje u Sarajevu. Čitaoci iz Hrvatske mogu knjigu kupiti u knjižari Planetopija ili na web stranici: LINK po cijeni od 126,00 kuna.

Imate pitanje, sugestiju ili komentar: pište mi na: merima@unekomdrugomzivotu.

Ko sam ja i zašto sam pokrenula blog baš sad?

“Ne čitam zato što nemam život. Čitam zato što ih želim imati mnogo.

Možda je već malo kasno za blog? Kakav sad blog u tvojim godinama? Ti mene zezaš, je li tako? Pored toliko posla koji imaš, ti bi još da pišeš o knjigama koje pročitaš? Jesi li normalna?

Ne brinite, nisu meni drugi postavljali ta pitanja – postavila sam ih sama sebi. Čak ne jednom, već kontinuirano tokom svih ovih mojih “odraslih godina”.

Godišnji odmor u martu sam trebala provesti na nekom putovanju, a umjesto toga, provela sam ga u karanteni. Bez obzira na stanje u kojem se nalazimo, ipak sam odlučila putovati pomoću moje najbolje prijateljice – knjige.

Dok sam čitala, razmišljala sam kako bih voljela da i drugi posjete “živote” koje sam ja posjetila i pobjegnu od trenutne svakodnevnice na najbolji mogući način.

Na ovom blogu ćete:

  • Dobiti super preporuke za čitanje nove knjige.
  • Saznati kako možete brzo i efikasno doći do knjiga koje ne možete kupiti u Vašem gradu.
  • Biti informisani o ponudama knjižara i prodajnim akcijama.
  • Dobiti super preporuke šta gledati na Netflixu (to mi je osim knjiga velika zanimacija 😀 )

Voljela bih da budete slobodni javiti mi se s bilo kojim upitom, mišljenjem, sugestijom. Volim upoznavati nove knjigoljupce. Uživajte u čitanju, a za sva pitanja mi se možete javiti na Instagram profil, Facebook stranicu ili poslati email na: merima@unekomdrugomzivotu.com