Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey

Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey

Moram priznati, nisam često gledala The Oprah Winfrey Show, vjerovatno jer je posljednja epizoda bila nekoliko mjeseci poslije mog osamnaestog rođendana – a mene su u tim godinama zanimale druge emisije i druge teme. Međutim, to me definitivno nije spriječilo da saznam više o toj uspješnoj ženi i odlučim da li mi se njena priča dopada ili ne.

Osim što je nekoliko decenija stvarala historiju svojom legendarnom emisijom, pokrenula je svoju televizijsku mrežu i časopis O. Sve što je u životu doživjela je nastojala prenijeti čitaocima u kolumni pod nazivom: “Ono što sasvim sigurno znam.” U istoimenoj knjizi su predstavljene njene misli, mudrosti i otkrića do kojih je dolazila tokom svog života.

Oprah je mnogo napredovala u svom životu, i ne mislim samo u profesionalnom smislu. Naučila je maksimalno uživati u svakom trenutku, iskoristiti svaki dan za postizanje poptunog zadovoljstva i osjećaja sreće,

“Ozbiljno shvatam sve ono što mi pruža zadovoljstvo. Kad radim, vrijedno radim; kad se odmaram, odmaram se sa uživanjem. Vjerujem u jin i jang života. Nije potrebno mnogo da bih bila sretna jer mi ono što radim najvećim dijelom donosi radost.”

Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey, str. 11

Cijeli život je željela da bude voljena, imala je strah da li će se dopasti ljudima ili neće. U jednom periodu svog života je odlučila da više neće živjeti tako, da mora biti svjesna da zaslužuje ljubav i prije svega, pružiti je sama sebi.

“Da, zaslužili ste tu ljubav, ali na vama je izbor da li ćete je podariti sami sebi i krenuti naprijed. Prestanite da čekate da vam muž kaže: “Cijenim te”, da vam djeca kažu kako ste divna majka, da vas neki muškarac odvede za ruku i oženi se vama, ili da vas najbolja drugarica uvjeri da ste dobri, lijepi, vrijedni… Pogledajte unutra – ljubav počinje od vas.”

Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey, str. 46

Svako je sposoban dostići svoj maksimalni potencijal ako se oslobodi okova društva i njihovog mišljenja o tome za šta smo sposobni, a za šta nismo.

“Dostizanje sopstvenog potencijala nije samo ideja. To je krajnji cilj. Čuda za koja smo sposobni nemaju nikakve veze s ljudskim mjerama, sa spiskovima o tome šta je moderno, a šta nije, ko je popularan, a ko je stara vijest. Pričam o pravoj stvari: čiji si život dirnuo? Koga si volio i ko ti je uzvratio ljubav”

Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey, str. 165

Šta Oprah sasvim sigurno zna?

“Ono što sasvim sigurno znam jeste da sve što mislim, sve što govorim, sve što radim – to će mi se i vratiti. Isto važi i za tebe.”

Ono što sasvim sigurno znam – Oprah Winfrey, str. 167

Dok sam čitala knjigu imala sam osjećaj da čitam časopis – što nije ni čudno obzirom da je skup članaka predstavljen u knjizi. Nije me nešto naročito fascinirala u smislu da sam zbog nje druga osoba, ali lijepa je za pročitati u nekoj opuštenoj varijanti.

Izdavač knjige je Publik praktikum, možete je kupiti na stranici Harmonija knjige: LINK

Do narednog čitanja. 🙂

Recenzija: E, zabole me – Mark Manson

Recenzija: E, zabole me – Mark Manson

Znate onaj osjećaj kada jednostavno ne možete više da se trudite? Pokušavate i pokušavate, ali opet ne bude onako kako ste zamišljali da će biti. Jednog dana, osjećala sam se upravo tako. Bila je Noć knjige i tražila sam na Laguninoj stranici nove naslove za kupiti kada sam uočila naslov: “E, zabole me.” Obzirom da sam osoba kojoj je uvijek stalo i do onoga do čega treba, a i ne treba – naslov mi je izgledao primamljiv za trenutno stanje, nadala sam se da će me knjiga naučiti da me malo više boli briga. 🙂

“Decenijama nam govore kako je pozitivno razmišljanje ključ sretnog, ispunjenog i bogatog života. „E, zabole me za pozitivno razmišljanje“, kaže Mark Manson, superstar blogerske scene.”

Knjiga je podijeljena na 9 poglavlja:

  • Prvo poglavlje: Ne trudi se
  • Drugo poglavlje: Sreća je problem
  • Treće poglavlje: Nisi poseban
  • Četvrto poglavlje: Vrijednost patnje
  • Peto poglavlje: Uvijek ti biraš
  • Šesto poglavlje: Griješite u svemu (ali griješim i ja)
  • Sedmo poglavlje: Neuspjeh je put naprijed
  • Osmo poglavlje: Važno je reći „ne“
  • Deveto poglavlje: A onda umreš

Ne trudi se

Već u prvom poglavlju sam vidjela da je ova knjiga potpuno drugačija od svih drugih knjiga iz popularne psihologije koje sam pročitala. Autor nam daje razloge zbog čega ne trebamo da se trudimo. Zbog čega trebamo prihvatiti sebe onakve kakvi smo i da se zapravo iz toga mogu izroditi velike stvari.

“Evo problema: naše savremeno društvo je, preko čuda potrošačke kulture i društvenih medija u stilu: „hej, vidi kako je moj život bolji od tvog“, odgojilo čitavu generaciju ljudi koji vjeruju da ta negativna iskustva – usplahirenost, strah, grižnja savjesti i sva ostala – nimalo nisu uredu. 

Mislim, kad pogledaš odziv na svom Fejsbuku, svi se tamo provode do besvijesti. Vidi, osmero njih se vjenčalo ove sedmice. A neka šesnaestogodišnjakinja na televiziji je dobila Ferari za rođendan. Drugi klinac je upravo zaradio dvije milijarde dolara jer je smislio aplikaciju koja ti, kad ostaneš bez toalet-papira, automatski isporuči novi. 

U međuvremenu, ti si se zakucao kod kuće i koncem čistiš zube mački. Prosto nemaš kud nego da priznaš kako ti je život čak i truliji nego što si mislio.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 17

Sreća je problem

Zaključak drugog poglavlja bi bio: Sreća se postiže rješavanjem problema, a osjećanja su precijenjena. Ako bismo sve vrijeme bili sretni, ne bismo mogli napredovati, ne bismo imali za šta da se borimo. Naše nevolje nas inspirišu i tjeraju da napredujemo dalje.

„Sebe definišeš onim za šta si spreman da se boriš. Oni koji uživaju u vježbanju su ljudi koji trče triatlon i imaju isklesane trbušnjake i mogu da podignu iz benča omanju kuću. Oni koji uživaju u dugačkim radnim sedmicama i politici korporativne ljestvice su ljudi koji dosegnu njen vrh. Oni koji uživaju u nedaćama i neizvjesnosti života izgladnjelog umjetnika su upravo ti koji tako žive i stvaraju. 

Ovdje nije riječ o moći volje niti o hrabrosti. Ovo nije još jedna opomena u stilu „ko se ne namuči, ništa ne dobije“. Ovo je najjednostavniji dio života: naše borbe određuju naše uspjehe. Iz naših problema se rađa naša sreća, kao i malo bolji, malo unapređeniji problemi.

Vidi, to je beskrajna uzlazna spirala! A ako u bilo kom trenutku pomisliš kako smiješ da prestaneš da se penješ, bojim se da si propustio poentu. Užitak je u samom penjanju.

E, zabole me – Mark Manson, str. 48

Nisi poseban

Svi žele biti drugačiji od drugih. Ako smo svi drugačiji, zar onda nismo ponovo svi isti? Tolika želja za različitošću nas sputava. Trebamo prihvatiti ko smo, prihvatiti naše vrline i mane, objektivno sagledati naše sposobnosti i to iskoristiti za ostvarivanje cilja. Zabluda da možemo nešto što zapravo ne možemo nam ne pomaže dugoročno.

„Često je ova spoznaja – da vi i vaši problemi zapravo niste izuzetak po pitanju jačine ili bola – prvi i najvažniji korak ka rješavanju problema.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 63

Vrijednost patnje

Svi imamo neke patnje. Apsolutno svi. Šta možemo uraditi po tom pitanju? Možemo izabrati zbog čega želimo patiti i gdje će nas to odvesti.

“Ukoliko je patnja neizbježna, ukoliko su problemi u našem životu neminovni, ona ne treba da se pitamo kako da prekinemo patnju, već: Zbog čega patim – s kojim ciljem?” Str. 76

E, zabole me – Mark Manson, str. 76

Uvijek ti biraš

Ti biraš kakav život želiš živjeti. Da, možeš naći puno razloga zašto misliš da to nije istina, predstaviti prepreke koje ti to ne dozvoljavaju, ali to je samo izgovor. Kada sjedneš, duboko udahneš i razmisliš – ko je odgovoran zašto nisi ostvario ono što si želio? Najlakše je pronaći izgovor, a najteže prihvatiti odgovornost i ponašati se u skladu s tim.

“Što više biramo da prihvatimo odgovornost, veću moć ćemo imati nad svojim životom. Prihvatanje odgovornosti za svoje probleme stoga je prvi korak prema njihovom rješavanju.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 103

Griješite u svemu (ali griješim i ja)

Zašto biste željeli uvijek biti upravu? Različiti ljudi imaju različite stavove i svako od njih misli da je upravu. Želiš li živjeti život ili biti upravu?

“Mnogi ljudi postanu tako opsjednuti time da su „upravu“ što se tiče njihovog života, pa ga na kraju nikad i ne prožive.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 123

Neuspjeh je put naprijed

Najgore stvari koje nam se u životu dese najčešće rezultuju najradikalnijim promjenama. Odlučimo živjeti drugačije zbog toga što nam se desilo. Bol nas tjera da pronađemo smisao života i da se ponašamo onako kako bismo trebali da taj smisao i ostvarimo.

“Naše najradikalnije promjene u perspektivi često se javljaju na kraju naših najgorih trenutaka. Tek kada osjetimo snažan bol, spremni smo da sagledamo svoje vrijednosti i da preispitamo zbog čega nam se čini da su nas iznevjerile. Potrebna nam je neka vrsta egzistencijalne krize da bismo objektivno sagledali kako izvlačimo značenje života pa da onda razmislimo o promjeni kursa.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 158

Važno je reći “ne”

Ko god je gledao film “Yes, man” reći će, šta je sad ovo? Govore nam da trebamo reći da, sad nam govore da trebamo reći ne. 😀 Autor nam govori da bismo trebali odbaciti sve nevažne stvari, njima reći ne i posvetiti se onome što je zapravo i jedino bitno.

“Da, širina iskustva je vjerovatno potrebna i poželjna kada ste mladi – na kraju, morate izaći i otkriti šta vam se čini vrijednim da biste to uložili u sebe. Međutim, u dubini je zakopano zlato. Treba da ostanete posvećeni nečem i duboko zagrebete da biste došli do toga. Tako je u vezama, u karijeri, u izgradnji sjajnog životnog stila, u svemu.”

E, zabole me – Mark Manson, str. 190

A onda umreš

Autoru knjige je prijatelj umro veoma mlad u nesreći na jednoj zabavi. To ga je natjeralo da život sagleda drugim očima i da se zapita šta je jedino bitno. Kakav ćemo trag ostaviti kada nas više ne bude?

“Kako će svijet biti drugačiji i bolji kad tebe nestane? Kakav ćeš trag ostaviti? Kakav uticaj si ostvario? Kažu kako leptirovo mahanje krilima u Africi može izazvati uragan na Floridi; e pa, kakve ćeš ti uragane ostaviti za sobom?“

E, zabole me – Mark Manson, str. 205

Zaključak

Potpuno drugačija knjiga iz popularne psihologije u odnosu na one koje sam do sada čitala. Imam podijeljena mišljenja o njoj:

✔️ Super je što nam neko napokon govori ono što drugi ne govore – da nam ne treba uvijek biti previše stalo, da nekad trebamo reći “hej, znaš šta – ma boli me briga” (ne samo nekome drugom, već i sebi)

✖️ S nekim dijelovima knjige se nikako ne mogu složiti, izgledalo mi je kao da govori da sebi kažemo da smo prosječni i da to prihvatimo. To apsolutno ne podržavam!

Knjigu sam kupila online na stranici Laguna: LINK (12, 70 KM).

Do narednog čitanja… 🙂 

Recenzija: Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter

Recenzija: Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter

“Glavni razlog finansijskih problema koji mori ljude jeste taj što se godinama školuju, ali ne nauče ništa o novcu. Rezultat toga je da nauče da rade za novac… ali nikad ne nauče kako da natjeraju novac da radi za njih.”

Robert Kiyosaki, autor knjige

Želite da budete bogati? Pročitajte ovu knjigu. Naučit ćete nešto o novcu što vjerovatno niste znali, dodatno saznati značaj finansijske pismenosti i ono što je najvažnije – dobiti uvid u način razmišljanja “bogatih” i “siromašnih” ljudi. Zašto sam ove dvije riječi stavila pod navodnike? Bogati otac na početku nije bio bogat – čak se i njegov sin smatrao siromašnim, ali imao je razmišljanje koje će ga dovesti (i kojega je dovelo) do bogatstva. Siromašni otac na početku knjige nije bio siromašan – bio je ugledni akademski radnik koji je imao pristojna primanja. Tek je u “trci pacova”izgubio bitku s novcem i novac je uvijek vladao njim, a ne on novcem što je i dovelo da bude predstavljen kao onaj čije savjete ne treba slušati.

Knjiga je predstavljena kroz 9 poglavlja:

  • Prvo poglavlje – Lekcija 1: Bogati ne rade za platu
  • Drugo poglavlje – Lekcija 2: Zašto je važna finansijska pismenost?
  • Treće poglavlje – Lekcija 3: Gledajte svoja posla
  • Četvrto poglavlje – Lekcija 4: Historija poreza i moći korporacija
  • Peto poglavlje – Lekcija 5: Bogati pronalaze novac
  • Šesto poglavlje – Lekcija 6: Radite za znanje – ne radite za novac
  • Sedmo poglavlje – Prevazilaženje prepreka
  • Osmo poglavlje – Početak
  • Deveto poglavlje – Želite još? Evo šta treba da uradite

Bogati ne rade za platu

“Oče, možeš li da mi kažeš kako da se obogatim?”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 27

Kada su imali 9 godina, autor knjige i njegov najbolji prijatelj nisu bili pozvani na zabavu kod školskog druga jer su bili “siromašna djeca”. Robert je odlučio da više ne želi biti siromašan i otišao je kod svog oca po savjet. Ugledni akademski radnik, u ovoj knjizi predstavljen kao siromašni otac je sinu rekao da mora naučiti kako se pravi novac.

Mike i Robert su odlučili praviti novac – ali bukvalno. Išli su od vrata do vrata u svom komšiluku i molili komšije da im daju ispražnjene olovne paste za zube (tada su još bile olovne, a ne plastične). Zbunjene komšije su čak i poticali da vode više računa o oralnoj higijeni kako bi što prije ostvarili svoj cilj. Kada su skupili dovolju količinu, njihov poduhvat je počeo – u dvorištu kuće su topili olovne paste i pravili novčiće.

Možete zamisliti zbunjenost Robertovog oca kada se vratio s posla i vidio dvoje devetogodišnjaka koji tope olovo? Srčano se nasmijao i objasnio im pojam “falsifikovanja”. Mnogo su se razočarali. 🙂 Obzirom da nije znao kako odgovoriti na njihova pitanja o novcu, uputio ih je na Majkovog oca koji nikada nije završio ni osmi razred osnovne škole, ali je pokrenuo nekoliko biznisa.

Bogati otac im je davao teške zadatke, učio ih realnim situacijama, odnosu prema novcu i upravljanju svojim osjećanjima. Naučio ih je da je važno pogledati oko sebe i tražiti prilike. Kada ugledaju jednu, ostale će pronaći vrlo lako.

“Uvijek će se u nama nalaziti osjećanja i pohlepe. Od sada pa nadalje najbitnije je da osjećanja upotrijebite u svoju korist, i to na duge staze, a ne da im jednostavno dopustite da vas vode tako što će kontrolisati vaše razmišljanje. Mnogi ljudi upotrebljavaju strah i žudnju na svoju štetu. To je početak neznanja. Većina ljudi živi jureći za platama, povišicama i sigurnim poslom, upravo zbog toga što osjeća žudnju i strah, ne pitajući se kuda ih vodi to, emocijama diktirano razmišljanje. To je kao slika magarca koji vuče kola, a gazda maše šargarepom ispred njegovog nosa. Gazda tog magarca možda i ide tamo kuda je krenuo, ali magarac kaska za iluzijom. Sutra mu slijeduje samo nova šargarepa.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 55

Zašto je važna finansijska pismenost?

Koliko ljudi znate koji nikada nemaju dovoljno novca, koliko god da zarađuju? Traže bolji posao, veću platu – kada ostvare cilj, ponovo ista priča… U ovom poglavlju ćete naučiti zašto je važna finansijska pismenost i kako vam ona može promijeniti život.

“Veliki broj ljudi ne uspijevaju da shvate da u životu nije bitno koliko novca uspiješ da zaradiš, već koliko od toga uspiješ da zadržiš. Svi smo čuli priče o dobitnicima na lutriji koji su bili siromašni, pa se obogatili, pa ponovo postali puki siromasi. Dobili su milione, ali su se vrlo brzo vratili tamo odakle su i krenuli.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 73

Gledajte svoja posla

U ovom poglavlju autor nam objašnjava da mi zapravo nikada ne radimo za sebe. Prvo radimo za poslodavca, zatim za državu (preko poreza) i na kraju za banku koja je vlasnik naše hipoteke. Trebamo naučiti “gledati svoja posla” i staviti sebe na prvo mjesto.

“Ono što većina ljudi radi jeste impulsivna kupovina na kredit, novih kola ili nečeg drugog isto tako luksuznog. Možda im je dosadno i samo žele novu igračku. Kupovina luksuza na kredit često dovodi do toga da se čovjeku taj luksuz praktično smuči jer dug postaje finansijsko opterećenje”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 122

Historija moći i poreza kompanija

Kako biste vi okarakterisali Robin Hooda? Bogati otac ga je smatrao lopovom. 🙂 Upravo ta ideja uzimanja od bogatih i davanja siromašnim i dan danas postoji, ali kao što sam napisala – to je samo ideja. U ovom poglavlju nam je predstavljeno da se to nikada, ali baš nikada neće dogoditi i da su bogati uvijek u povlaštenoj poziciji.

“Moj visoko obrazovani otac me je uvijek ohrabrivao da potražim dobar posao u jakoj korporaciji. Govorio je o vrlinama “napredovanja na korporacijskoj ljestvici sopstvenim radom”. Nije shvatao da bih, oslanjanjem isključivo na platu koju bi mi davala korporacija, bio poput dobroćudne krave spremne za mužu.

Kad sam svom bogatom ocu rekao šta mi moj siromašni otac savjetuje, samo se tiho nasmijao. “A zašto da ti ne budeš vlasnik tih ljestvica”, rekao je.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 138

Bogati pronalaze novac

Unutar svakog od nas se nalazi hrabra i smjela osoba, samo je trebamo pronaći. Kako autor navodi, ništa toliko ne umanjuje genijalnost čovjeka kao prekomijeran strah i sumnja u sebe. U stvarnom svijetu, često oni koji uspijevaju nisu pametni, nego odvažni. Slažem se da većina ljudi igra na sigurno. Nije jednostavno ni promijeniti takav način razmišljanja, ali čitanje ovakve knjige može pomoći.

Prilike se nalaze svugdje oko nas, samo ako obratimo pažnju. Autor navodi i primjere, predstavlja nam način na koji se on obogatio.

“Većina ljudi zna samo za jedno rješenje: ubijaj se od rada, štedi i pozajmljuj. Prema tome, zašto biste željeli da povećate svoju finansijsku inteligenciju? Zbog toga što želite da budete kovač svoje sreće.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 162

Radite za znanje, ne radite za novac

Što više stvari čovjek zna, bogatiji je. Nije to rekao autor, nego vam kažem ja. 😀 Ako radite kao računovođa, zašto ne biste mogli u slobodno vrijeme naučiti vještine digitalnog marketinga, vještine prodaje ili krenuti na kurs fotografije, šivanja, crtanja? Ljudi često nauče samo jednu vještinu i onda se osjećaju kao da nemaju izlaza iz situacije u kojoj se nalaze. Osjećaju da ne znaju apsolutno ništa drugo osim ono što trenutno rade.

Ima još jedna odvratna teorija menadžmenta koja glasi da “radnici rade dovoljno naporno da ne budu otpušteni, a gazde ih plaćaju taman toliko da ne daju otkaz.””

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 195

Prevazilaženje prepreka

Način na koji prihvatamo poraz određuje da li ćemo biti pobjednik ili gubitnik. Nijedan uspješan čovjek nije došao do toga gdje jeste bez nekog poraza. Trebamo ga znati iskoristiti na najbolji mogući način i situacija se može potpuno promijeniti.

“Poraz inspiriše pobjednike. Poraz parališe gubitnike.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 218

Početak

“Kada me ljudi pitaju koji je moj razlog što želim da budem bogat, to je kombinacija duboko emotivnih “želim” i “ne želim”.

Nabrojaću neke od njih. Prvo “ne želim”, jer od njih nastaju “želim”. Ne želim da cijelog života radim. Ne želim ono čemu su težili moji roditelji, siguran posao i kuću u predgrađu. Ne volim da budem ničiji službenik. Mrzio sam to što je moj otac vječito propuštao moje fudbalske utakmice jer je bio suviše zauzet svojom karijerom. Mrzio sam to što je cijelog vijeka naporno radio, a država je poslije njegove smrti uzela najveći dio onoga što je zaradio. Nije mogao ni da nam ostavi ono za šta je toliko teško radio. Bogati to ne rade tako. Oni vrijedno rade i ostave to svojoj djeci.

A sada “želim.” Želim da budem slobodan da putujem svijetom i živim onako kako mi se dopada. Želim da budem mlad dok to činim. Jednostavno, želim da budem slobodan. Želim da upravljam svojim vremenom i svojim životom. Želim da novac radi za mene.”

Bogati otac, siromašni otac – Robert Kiyosaki i Sharon Lechter, str. 246, 247

Želite još? Evo šta treba da uradite?

Kraj knjige je predstavljen kroz nekoliko savjeta. Prvi od njih je: “Prestanite da radite ono što radite.” S tim bih se definitivno složila. Ako niste zadovoljni već duže vrijeme, zašto ne promijenite nešto? Ne znate šta? Počnite od onog najjednostavnijeg – ne morate odmah donijeti drastične odluke, možete početi malim koracima.

Drugi savjet je: “Tragajte za novim idejama.” Uvijek, uvijek i uvijek RAZMIŠLJAJTE. Kako često svojoj prijateljici znam reći: “Amna, u posljednje vrijeme često razmišljam….”, a ona bi na o odgovorila: “Merima, ti UVIJEK razmišljaš.” Da, istina, ali to savjetujem i vama. Tražite uvijek nove načine kako sebi unaprijediti život.

Mentoring je nevjerovatna stvar. “Nađite nekoga ko je već uradio ono što vi namjeravate da uradite.” je četvrti savjet. Najbolje bi bilo kada bi taj neko pristao da vam bude mentor, kao što je u knjizi bogati otac mentor dvojici dječaka. Da nije pristao da odvoji svoje vrijeme za njih, vjerujem da ove knjige ne bi ni bilo.

Ovaj članak završavam četvrtim savjetom: “Uzimajte časove, čitajte i pohađajte seminare.” Edukacija vam zaista može promijeniti život. Učite, učite i učite, čak i stvari za koje smatrate da vam nikada neće biti korisne. Najčešće se ispostavi da vam zatrebaju baš kada se najmanje nadate.

Knjigu Bogati otac, siromašni otac (izdavač Finesa) sam kupila u Knjižari kultura u Sarajevu (u tržnom centru Alta) za 19 KM.

  • Ukoliko živite u BiH, a želite je kupiti online, dostupna je na: LINK (21 KM)
  • Ukoliko živite u Srbiji, možete je kupiti na stranici izdavača: LINK (935 dinara, dostava je besplatna)
  • Ukoliko živite u Hrvatskoj, moguća je online kupovina na: LINK (129 kuna)

Do narednog čitanja… 🙂