Recenzija: Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela

Recenzija: Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela

Sofi Kinsela je autorka koju vjerovatno prepoznajete po njenim bestselerima o Kupoholičarki, ili čak filmu snimljenom na osnovu knjige Tajni svijet jedne kupoholičarke koji je punio kino dvorane širom svijeta 2009. godine. Mislim da je ovo prva knjiga koja nije iz tog serijala, a kojoj sam odlučila dati priliku. Da budem iskrena, privukao me naziv. Jedva sam čekala godišnji odmor da počnem sa čitanjem.

Kome se mi dokazujemo?

Nakon pročitane knjige javlja se mnogo misli. Prva od njih je: Zašto toliko želimo da naiđemo na tuđe odobravanje? Tehnologija je toliko preokupila naše živote da se mnogi izgube u brojanju lajkova, komentara, pregleda, često za stvari koje su samo filtrirani prikaz našeg života i nemaju puno veze sa stvarnošću.

Knjiga: “Moj ne tako savršeni život” nam priča priču o Kejti-Ket koja je došla u London iz provincije kako bi slijedila svoje snove. Na prvom poslu u drugom gradu je čula tračeve kolegica, vezane za njen naglasak. Zbog toga, odlučila je promijeniti sve. Kejti je postala Ket. Svoju čičkavu kosu je peglala kako bi izgledala prefinjenije. Počela je koristiti naočale bez dioptrije da izgleda ozbiljnije. Nije spominjala odakle dolazi niti se uopće htjela uključivati u priču o temama o kojima najviše zna, kako niko ne bi shvatio da je to nekada bio njen život. Život djevojke sa sela.

Instagramičan život

“Jednoga dana moj život će stvarno izgledati kao moji postovi na Instagramu. Jednog dana.

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 73

Lijepo je pronaći utočišće u nečemu. U užurbanim velikim gradovima mnogo toga može izgledati strašno. Čak često i nedostižno za obične smrtnike. Djevojka sa velikim snovima barem može da se nada, je li tako? Zašto ne bi povremeno prikazala život koji bi željela da živi, iako drugi mogu pomisliti da ga ona živi trenutno sada? Posebno njena najbolja drugarica koja živi u Njujorku i ludo se provodi. Kejt ne želi da ona zna kakva je stvarno njena soba. Da joj stvari stoje u mreži iznad kreveta. Niti da ne može priuštiti ručak u restoranu. Do te mjere ga ne može priuštiti da bi radije uzela sendvič iz kante za smeće. Ok, nije toliko strašno kako zvuči. Sendvič je bio njen. I umotan u foliju… Zvuči li to išta manje strašno?

Čak je ni taj događaj nije mogao dovoljno slomiti, ali kada je dobila otkaz u marketing agenciji u kojoj je radila kao saradnik-istraživač, njen život više ni na Instagramu nije mogao izgledati lijepo.

“Sjednem u turski sijed na krevetu, jedem paprikaš i pokušavam da razmišljam pozitivno. Hajde, Kejti. Nije sve tako crno. Danas sam poslala hrpu prijava, to je dobro. Možda bih mogla sad da izađem na Instagram. Da okačim nešto lijepo.

Međutim, dok prelistavam fotke na svom telefonu, one kao da mi se rugaju. Koga ja foliram sa svim tim lažnim, vedrim slikama? Mislim, koga tačno foliram?

Sada mi suze nezaustavljivo teku niz lice, kao da ne mare ko će ih vidjeti. Sve moje brane pucaju. Ne možeš dovijeka govoriti sebi da je usrano stanje dobro i vjerovati u to.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 166

Maksimalno podržavam pozitivno razmišljanje i mislim da ako želimo negdje stići, trebamo se ponašati kao da smo skoro tamo. Međutim… nekada sebi trebamo priznati kakvo je realno stanje. Nekada neće biti sve dobro, i to je uredu. Zato što ćemo uz rad i trud pronaći neki drugi put i učiniti da dođemo do cilja, pa čak i zaobilaznim putem.

Povratak korijenima

Kejti se vratila na selo kako bi pomogla ocu i maćehi da pokrenu biznis. Doduše, nije da je imala nekog izbora. Divno imanje koje zove domom ili skučena sobica koja poprilično košta (kao bonus dodajmo naporne cimere? Nije teško odlučiti, zar ne?

Vratila se onome što je oduvijek bila. Kejti. Rumena, kovrđava, pjegava Kejti. Nije odustajala od svog cilja – pronaći novi posao u Londonu. Međutim, nova životna faza nije mogla započeti dok stara nije završila. Došla je u obliku njene bivše direktorice i momka koji joj je malčice slomio srce.

“Upoznala sam mnoge njegove djevojke i vidjela sam mnogo slomljenih srca. Znaš kako ga zovu? ‘Jednosmjerni Aleks’. Jer, kad jednom ode, više se ne vraća. On je kao karta za put oko svijeta u jednom pravcu; nikad ne dolazi dva puta na isto mjesto. Viđala sam pametne, inteligentne djevojke kako se nadaju i čekaju…” Ona odmahne glavom. “U dubini duše znajući da se on nikad neće vratiti.”

“Pa zašto se onda nadaju?” Ne mogu odoljeti da ne pitam.

“Zato što je u ljudskoj prirodi da se nada nemogućem.”

Ona me promoćurno pogleda. “Radiš u marketingu. Znaš da je tako.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 351

Dvije naizgled tako različite žene imaju nešto zajedičko – nesavršene živote. Nikada ne smijemo zaboraviti da svako na društvenim mrežama odlučuje koji će djelić svog života objaviti.

“Gledala sam tvoje stare postove na Instagramu“, kaže ona, a ja osjetim kako mi obrazi rumene. Nisam ništa objavljivala na svojoj Instagram stranici već mjesecima. “Tamo si predstavljala sasvim drugačiju sliku.”

“Pa.” Slegnem ramenima. “Znaš već. Takav je Instagram.

“Istina.” Ona klimne glavom. “Sve je to nabudžena predstava. Ali ne možeš da vjeruješ u sve to. Ni o sebi… ni o drugima.” Ona pogleda u mene, pa opet skrene pogled,

Razumijem šta hoće da kaže. Hoće da kaže: Zašto si vjerovala u moju predstavu kad si znala da je tvoja predstava sasvim lažna? I to je sasvim razumljivo.

Imala sam vremena da razmišljam o tome – i mislim da sam vjerovala zato što sam toliko željela da vjerujem. Željela sam da London bude prepun princeza poput Demetre, koje žive svojim savršenim kraljevskim životom.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, str. 390

Neću puno da vam odajem, samo ću reći da je njena šefica Demetra značajno pomogla Kejti da shvati da mnogi nemaju savršene živote. Zapravo, da često nije ništa onako kako se čini. Sve je stvar percepcije. Njena simpatija joj je pomogla da shvati da iako je imao sve na pladnju, nije bilo jednostavno kako to izgleda sa strane. Svi imamo svojih briga s kojima se borimo. Najgore što neko može učiniti sebi je porediti se sa drugim ljudima i svoj život sa njihovim životima.

Ja nakon korone:

Ovaj citat mi je toliko bio simpatičan da sam ga naprosto morala zapisati. Podsjetio me na mnoge od nas koji već imaju spiskove šta žele uraditi nakon što se ova cijela situacija oko korona virusa privede kraju, a nadam se da hoće uskoro.

“Postoji li neko mjesto kuda bi željela da odeš?”

Postoji li mjesto kuda bih željela da odem?

“Čekaj malo.” Preturam po torbi. Na samom dnu je moj odavno sastavljen spisak restorana, onaj koji sam stalno nosila sa sobom.

“U bilo koji od ovih”, kažem. “Ovaj. Ili ovaj. Ili u ovaj. Ili ovaj ovdje. Možda tu? Nećemo tamo. A ovaj… hmm, nisam sigurna…”

Aleks bulji u spisak, pomalo zaprepašten, i odjednom shvatam da ovo nije tipična reakcija djevojke koju je neko pozvao na večeru.

“Ili bilo gdje., brzo se ispravljam, gužvajući spisak. “mislim, stvarno… ti izaberi. Sigurna sam da imaš mnogo dobrih ideja…”

“Đavola imam.” On se široko osmijehne. “Ti si stručnjak, ti biraj.”

Moj ne tako savršeni život – Sofi Kinsela, 417 – 418

Zaključak

Knjiga mi se dopala. Početak je bio diskutabilan, ali sam vrlo brzo uplovila u priču u pročitala knjigu u ekspresnom roku. Ukoliko ste i vi zainteresovani za knjigu: “Moj ne tako savršeni život”, možete je kupiti na Laguna web shopu: LINK.

  • Bosna i Hercegovina: 16.50 KM
  • Srbija: 899.00 din
  • Crna Gora: 7.70 €

Do narednog čitanja… Vaša @unekomdrugomzivotu. 🙂

Moj ne tako savršeni život

Moj ne tako savršeni život

Dragi moji, prošlo je tačno godinu dana otkako sam pokrenula blog o knjigama. Ko bi rekao? 🙂 U ovih godinu dana sam virtuelno upoznala mnoge knjigoholičarke i ostvarila divna poznanstva. Nažalost, korona i dalje traje tako da nijednu nisam imala priliku upoznati uživo ali se nadam da ćemo to nekada nadoknaditi. 

Obzirom da baš volim praviti rezime svega, odlučila sam napraviti rezime godine otkako postoji blog @unekomdrugomzivotu, ali i pitati vas da mi pomognete da odlučim šta dalje.

Blogerska godina

U protekloj godini sam objavila:

  • 20 recenzija na Instagram profilu, u prosjeku jedna recenzija u 3 sedmice
  • 30 objava na Instagram profilu, u prosjeku jedna objava u 12 dana
  • 13 recenzija na blogu, u prosjeku jedna recenzija u 4 sedmice.

Možete se sad pitati, kakva sam to ja blogerica kada sam ovako rijetko objavljivala?! Proteklu godinu jeste obilježila korona, ali i edukacije koje sam završila:

  • Kurs digitalnog marketinga (obnovila sam gradivo iz navedene oblasti)
  • NLP Starter (koji mi je značajno unaprijedio život)
  • Kurs grafičkog dizajna (kojim sumnjam da ću se nekad primarno baviti, ali već godinama sarađujem sa dizajnerima i željela sam znati kako to sve funkcioniše;  zadovoljna sam naučenim)

Prva edukacija je trajala 2 mjeseca, druga također 2 mjeseca, a treća čak 5 mjeseci. Od 12 mjeseci, 9 mi je prošlo u učenju… Htjela sam da skrenem misli od korone i malo sam se i zanijela s tim edukacijama jer mi je baš bilo naporno sve organizovati i nešto je moralo da trpi – nažalost prelomilo se na blogu. Posebno od septembra do februara jer mi je kurs dizajna uzimao previše vremena zbog mnogobrojnih zadaća.

Aktivirat ću se, obećavam!

Naredne sedmice sam na godišnjem odmoru, tako da jedva čekam da se posvetim knjigama koje već dugo stoje na polici, a nisu pročitane. Knjiga koja je prva u planu je knjiga „Moj ne tako savršeni život“ autorice Sofi Kinsela, poznate po bestseller serijalu Kupoholičarka. Iako kažu: “Ne sudi knjigu po koricama” pa pretpostavljam da bi rekli i: “Ne sudi knjigu po prvoj rečenici” mene je osvojila rečenica kojom počinje knjiga.

“Prije svega, moglo bi biti gore”

Moj ne tako savršeni život, Sofi Kinsela, stranica 9

Godina je počela baš turbulentno. Imala sam previše obaveza, krajem februara sam dobila i pozitivan test na koronu (na moje veliko iznenađenje jer sam se maksimalno čuvala) i bila u izolaciji 3 sedmice. U drugoj polovini marta sam dolazila sebi od svih dešavanja, bilo je baš puno loših vijesti.

Međutim, nisam tu da vam pričam o lošim vijestima, nego da vam pričam o knjigama i možda o još nekim temama koje vas interesuju, a koje su meni bliske. 🙂 Pišite mi, šta vam se svidjelo u protekloj godini? Šta nije? Šta biste još voljeli čitati na mom blogu?

Do narednog javljanja koje će biti na godišnjem odmoru, pročitajte o čemu se radi o mojoj prvoj knjizi na listi za čitanje, a recenziju možete očekivati naredne sedmice. 🙂

“Kejti Brener ima savršen život: stan u Londonu, glamurozan posao i božanstvene slike na Instagramu. Dobro, istina je da ona iznajmljuje majušnu sobu bez imalo prostora za garderobu, maltretira se u prevozu putujući do firme u kojoj radi kao službenica, a život koji predstavlja na Instagramu zapravo nije njen. Ali njeni snovi će se jednog dana sigurno ostvariti, zar ne? Kada joj superuspešna šefica Demetra da otkaz, Kejtin ne tako savršeni život i sve nade su uništeni. Primorana je da se vrati kući u Samerset, gde pomaže ocu u otvaranju odmarališta za glampere. London joj nikada nije izgledao tako daleko – sve dok se Demetra neočekivano ne pojavi kao gost na njihovom imanju. Kejti shvata da joj se pružila prilika. Međutim, treba li da se sveti ženi koja joj je srušila snove – ili da pokuša da se vrati na posao? Da li Demetra – žena koja ima sve – zapravo nema tako idiličan život? Možda njih dve imaju više zajedničkog nego što na prvi pogled izgleda. I šta uopšte fali ne tako savršenom životu?”

Knjigu možete kupiti preko stranice Laguna: LINK po cijeni:

  • Bosna i Hercegovina: 16.50 KM
  • Srbija: 899.00 din,
  • Crna Gora: 7.70 €

Do narednog čitanja, vaša @unekomdrugomzivotu!

Recenzija: Čekam te – Kate Eberlen

Recenzija: Čekam te – Kate Eberlen

Zamislite knjigu u kojoj se glavni likovi upoznaju tek na 420. stranici. Da li biste je čitali? Ja jesam! Definitivno jedna od najdražih knjiga – ne samo ove godine, nego najdražih knjiga ikada je Čekam te koju je napisala autorica Kate Eberlen. Iznenadilo me što na Goodreadsu ima ocjenu 3.75, a mene je toliko dojmila. Prenijet ću vam recenziju Sofi Kinsele, možda vas ona dodatno inspiriše da pročitate knjigu (naravno, pored moje recenzije :D)

“Ako su nekada dvoje bili jedno drugome ‘suđeni’, to su onda Tes i Gas. Ovo je izuzetno duhovita, dirljiva i podsticajna priča o dva života koja se kroz niz godina ukrštaju, neprestano se za dlaku mimoilazeći… Nisam mogla da je ispustim iz ruku.”

Sofi Kinsela

Ako vam se čini teško zamisliti da čitate knjigu i čekate tu četristo i neku stranicu, zamislite kako je bilo glavnim likovima čekati pola života da se upoznaju? Tess i Guss imaju mnogo poveznica, ali jednostavno nije bilo pravo vrijeme da se upoznaju ranije. Prvi susret se desio u Italiji, na odmoru na kojem je Tess došla sa svojom najboljom prijateljicom prije nego joj se život preokrenuo za 180 stepeni, a Guss sa svojim roditeljima, nakon već proživljene tragedije.

“Obrnuvši se, trgla sam se jer sam ugledala krakatog momka, otprilike mog vršnjaka, kako stoji kraj kutije na zidu gdje je mogao da se ubaci novčić da bi se upalila svjetla. Vlažne smeđe kose zabačene sa lica, bio je još neprikladnije odjeven nego ja, u šorcu, majici bez rukava i patikama. Naišao je jedan trenutak kad smo se mogli osmijehnuti jedno drugome, čak nešto i reći, ali promašili smo ga jer smo oboje nesigurno preusmjerili pažnju na ogromnu kupolu od zlatnog mozaika, a svjetlo se opet ugasilo uz glasan štropot, jednako odlučno i neočekivano kao što se i upalilo.”

Kate Eberlen – Čekam te, str. 11/12

Kao što piše na posljednjoj stranici knjige “U narednih 16 godina život i ljubav upućivaće im veoma različite izazove. Razdvojeni sudbinom, njih dvoje nikako i nikad neće moći da se upoznaju kako treba… ili možda hoće?” E pa naravno da hoće, ne bi to bila ljubavna knjiga da se ne upoznaju (mada da vam pravo kažem i pvih 420 stranica čekanja nije baš tipično za ljubavne knjige). Njihov susret se desio na koncertu, ali opet nije rezultirao ničim.

“Smrklo se a da nisam to istinski ni primijetio, a kada je grupa zasvirala “Miss You”, sa treperavih LED ekrana zatreperili su džinovski bijeli leptiri, stvarajući iluziju da lebde nad gomilom, na trenutke obasjavajući pojedinačna lica.

Na oko šest ljudi od mene, primijetio sam neku visoku ženu kako prati kratkovjeki srebrenobijeli privid dok lebdi oko njene glave, lica nevino oduševljenog kao u djeteta koje pilji u cirkuske akrobate na trapezu, a usne su joj sinhronizovano pratile riječi pjesme. Gotovo kao da je osjetila da je posmatram, oči su nam se susrele, usta su prestala da joj se miču i vrijeme se zaustavilo. Tad je leptir odletio i lice joj se opet stopilo s tamom.

Osjećaj deža vija bio je toliko jak, a taj trenutak prepoznavanja tako grčevito kratak da nisam mogao da odredim da li je to neka žena koju sam nekad upoznao ili pak neka slavna ličnost. Zaslijepljene erupcijama pirotehnike koja je sukljala sa bine, moje oči su je uzaludno tražile u gomili naroda.

Kate Eberlen – Čekam te, str. 420

Ne kažu džaba treća sreća! 😀 Prijatelji su im poklonili putovanje u Firencu obzirom da su je oboje ponovo željeli posjetiti. Nalaze se na istom mjestu, ali to ni ne znaju. Tu se dešava finalni susret koji će preokrenuti ostatak njihovih života.

“Dižem pogled. To je ona. To je ona!”

Kate Eberlen – Čekam te, str. 436

Treba uvijek vjerovati svom srcu. I jedno i drugu su imali nenormalan poriv da se vrate u Firencu. Moja romantična duša misli da je to zato što ih je nešto vuklo na mjesto gdje su prvi put upoznali svoju srodnu dušu. Imali su baš teške živote i drago mi je što su se na kraju i pronašli. Nisam htjela detaljisati oko dešavanja u njihovim životima, ali samo ću reći da je tu bilo mnogo problema i da su baš bili potrebni jedno drugom. Sve je lakše kada je pored tebe neko koga voliš i ko voli tebe. Nažalost, preživljavali su sami sve što im se dešavalo, ali na kraju su ipak uspjeli pronaći jedno drugo. 🙂

Knjigu “Čekam te” možete kupiti na stranici Laguna: LINK za 23,10 KM (BiH), 1199,00 dinara (Srbija) i 10,80 eura (Crna Gora).

Do narednog čitanja…

vaša: @unekomdrugomzivotu 🙂